Mediji
Um koristi mozak kako bi se mijenjao. Postoji više od 100 bilijuna neurona u ljudskom mozgu. Njihovi aksioni i dendridi, te njihove veze mogu se modificirati, ojačati i možda čak potaknuti na ponovni rast.
„ Postajemo ono što mislimo i osjećamo većinu vremena“.
Neuroedukacija je relativno nova disciplina koja je osnovana 2009. godine na Konferenciji o obrazovanju, održanoj na University of California. Tendencija inicijative temelji se na potrebi integriranja neuroznanosti, psihologije, kognitivne znanosti i njihove primjene u sustavu obrazovanja, u cilju stvaranja okvira za učinkovitije metode učenja i poučavanja, kao i organiziranja politike obrazovanja.
U svojoj knjizi „The Learning Brain“ istraživači iz Londonskog „Centra za neuroedukaciju“ Blakemore i Frith daju pregled razvojne neurofiziologije ljudskog mozga što je dovelo do skoka raznih teorija vezanih uz neuroedukaciju. Jedna od temeljnih stupova koji podržavaju vezu između obrazovanja i neuroznanosti je sposobnost mozga za učenje. Neuroznanost se iz dana u dan razvija i povećava naše razumijevanje ranog razvoja mozga i daje nam znanja o tome kako nas promjene u mozgu dovode u vezu sa procesom učenja.
Cambridge University, kao jedno od pet najbolje rangiranih sveučilišta na svijetu, pokrenulo je u primarnoj inicijativi Katedru za edukacijsku neuroznanost, pod vodstvom Hirokazu Tanaka. U Japanu je pokrenut program istraživanja povezanosti neuroznanosti i obrazovanja pod nazivom „Mind“, dok Europska organizacija za učenje i istraživanje 2010. godine u Zurichu je održala prvi radni sastanak posvećen učenju i neuroznanosti.
Razvijanje novih dostignuća u neuroznanosti, te njihova inovativna primjena u praksi, daju nam relevantne na temelju znanosti, ustrojene informacije o tome kako funkcionira mozak i um, kao njegova rezultanta.
Neuralne mreže našeg mozga i centralni živčani sustav mogu se usporediti sa optičkom mrežom iako su nemjerljivo sofisticiraniji od nje. Optička mreža povezuje milione kompjutera u jednu zasebnu mrežu koju nazivamo Internet. Glavna razlika je u tome da umjesto milijuna kompjutora naš mozak ima 100 bilijuna „kompjutera“ koji se zovu neuroni, koji su povezani zajedno u biološku mrežu koja je superiorna Internetu.
Na Sveučilištu Johns Hopkins, u domeni poučavanja osnovana je neuro-obrazovna disciplina, koja ukazuje na važnost profesionalnog razvoja, istraživanja, komunikacije, te pomicanje granica spoznaja.
Neuroedukacija obuhvaća holistički i sve segmente koji utječu na postizanje rezultata učenja, pa tako i ulogu spavanja. Uloga sna i njegov utjecaj na pamćenje je bogato istražena tema u neuroznanosti. Kvalitetan san utječe na promjene u mozgu u tijeku cirkadijalnog ritma budnosti i spavanja, koja utječu na rezultate učenja.
Što se tiče povezanosti tjelovježbe i memorije neuroznanstvenici kroz provedene studije dokazuju da tjelesni napor pozitivno utječe na mentalno zdravlje (Kramer et al., 2006). Tjelovježba djeluje protektivno na mozak u razvoju, ali ima i reparativnu funkciju u određenim slučajevima neurorizičnosti.
Neuralne mreže su klasteri neurona koji su povezani kako bi formirali bazu podataka kao što su misli, osjećaji, vjerovanja, emocije, programirane reakcije, te fiziološki podaci.
Neuralne mreže su biološke lokacije promjene, a promjena se ne događa bez preumrežavanja postojećih neuralnih konekcija ili stvaranja potpuno novih konekcija.
„Svaka milja u krivom smjeru je greška od 2 milje. Odučavanje je dvostruko teže od učenja“. (Nepoznati autor).
Powered by 